Otvoreni javni podaci u funkciji kreiranja javnih politika

Otvoreni javni podaci: koncept i primjena[1]

Javne institucije svakodnevno prikupljaju i proizvode veliki broj podataka, kao što su naprimjer finansijski, geografski, statistički podaci, podaci o privrednim kretanjima, pravnom sistemu, javnim uslugama, registri kompanija, demografski i katastarski podaci, te brojni drugi podaci, registri i evidencije. Ovi podaci imaju veliki potencijal da unaprijede transparentnost i efikasnost rada javnih službi, te da podstaknu inovacije, veću konkurentnost i zapošljavanje. Analiziranje i kombiniranje podataka iz različitih izvora, te njihova inovativna upotreba dovode do razvoja novih proizvoda i usluga kao što su aplikacije (navigacijski sistemi, vremenske prognoze, turistički vodiči, bankarske i finansijske usluge i sl.), poslovni servisi, istraživanja, novinarske priče, javne kampanje i slično.

No, kako bi se iskoristio kapacitet javnih podataka, neophodno je osigurati njihovu otvorenost, odnosno objavu podataka pod uvjetima i u formatima pogodnim za njihovu daljnju upotrebu. Konkretno, to podrazumijeva uklanjanje bilo kakvih zakonskih ograničenja kao, naprimjer, autorskih prava za upotrebu i dijeljenje podataka, te tehničku otvorenost, što implicira da su podaci objavljeni u formatima koji dozvoljavaju mašinsko čitanje. ^[2] U skladu s tim kriterijima, otvoreni podaci se mogu definirati kao oni podaci kojima svako može pristupiti, koristiti ih ili mijenjati u bilo koje svrhe.^[3]

U doba ubrzanog razvoja novih tehnologija i informatičkog društva, brojne zemlje u svijetu nastoje osigurati sve veću dostupnost i upotrebu javnih podataka od koristi za građane, poslovnu zajednicu, javnu upravu, civilno društvo. Tako, u otvaranju javnih podataka prednjače Sjedinjene Američke Države, gdje vlada kroz različite politike i programe ohrabruje korištenje javnih podataka u najširem smislu, uključujući i razvoj komercijalnih usluga i proizvoda. U tu svrhu, Vlada SAD-a je pokrenula portal otvorenih podataka, na kojem je objavljeno skoro 200.000 baza podataka iz različitih sektora kao što su ekonomija, obrazovanje, energija, finansije, zdravstvo, prehrana, javna uprava, sigurnost, nauka i istraživanje.

Zemlje Evropske unije također su usvojile odgovarajuće javne politike o otvaranju javnih podataka, nakon što je još 2003. godine usvojena Direktiva o ponovnoj upotrebi informacija javnog sektora, kojom se propisuju minimalna pravila za otvaranja javnih podataka u zemljama Evropske unije.[4] Evropske zemlje su imale nekoliko pristupa: neke su inovirale svoje zakone o slobodi pristupa informacijama na način da su priznale pravo korisnika na ponovnu upotrebu podataka, druge su usvojile posebne propise o ponovnoj upotrebi podataka, dok je, pak, u nekim zemljama ovo pitanje regulirano kombinacijom starih i novih propisa.[5]

Otvoreni podaci, javna uprava i javne politike

Primarna motivacija za otvaranje javnih podataka u većini zemalja bila je namjera da se iskoristi ekonomski potencijal podataka za proizvodnju komercijalnog, digitalnog sadržaja i doprinese razvoju poduzetništva. No, javni podaci imaju značajnu vrijednost i u kreiranju boljih javnih politika. Analiza javno dostupnih podataka pomaže kreatorima javnih politika da identificiraju glavne društvene i ekonomske izazove, te da na osnovu činjenica i dokaza dođu do kvalitetnih rješenja. Bez dostupnosti podataka, nije moguće steći uvid u uzroke i prirodu društvenih problema, koji su predmet javnih politika, niti je moguće napraviti procjenu o uspješnosti i svrsishodnosti već postojećih vladinih politika i programa.

Štaviše, sam čin otvaranja javnih podataka može dovesti do unapređenja u određenim oblastima javnog sektora, a da se pritom ne troše veliki resursi i donose striktne regulative. Naprimjer, centralna vlade Ugande je godinama, preko lokalnih struktura vlasti, raspoređivala novac za škole, no, kvalitet obrazovanja je bio na niskom nivou. Istraživanje koje je provedeno tokom 90-ih godina pokazalo je da škole od ukupnog njima namijenjenog novca dobiju tek 13 posto, dok ostatak bude izgubljen u pronevjerama na lokalnom administrativnom nivou. Vlada je odlučila izboriti se sa ovim problemom tako što je počela objavljivati podatke o svakoj pojedinačnoj uplati za škole, a sam čin javnog obznanjivanja ovih podataka doveo je do drastičnog pada u pronevjerama.[6] Slično tome, Velika Britanija je prva zemlja u svijetu koja je objavila podatke o stopi uspješnosti operacija srca u javnim klinikama, a to je u nekoliko narednih godina dovelo do drastičnog pada broja operacija sa smrtnim ishodom. [7]

Otvaranjem javnih podataka unapređuju se i efikasnost u pružanju javnih usluga, smanjuju birokratska opterećenja i ubrzavaju procesi. Ilustrativan je primjer Ministarstva obrazovanja u Holandiji, koje je odlučilo objaviti sve podatke koji se tiču obrazovanja, što je dovelo do smanjenjog broja telefonskih upita, manjeg obima posla i uštede resursa.[8] Danska je, pak, ostvarila još značajnije uštede tako što je objavila registar adresa u Danskoj. Do tada, lokalne zajednice su naplaćivale pristup takvim registrima, a katastarski uredi, javna preduzeća i privredni sudovi su sami prikupljali adrese za vlastite potrebe. Objavom jedinstvenog registra adresa koje su svima bile dostupne za slobodnu upotrebu ukinuta je ova praksa, a olakšan je rad brojnim službama i biznisima čiji posao zavisi od tačnih, ažuriranih adresa, kao što su hitna pomoć, policija, poštanske i transportne službe, navigacijski sistemi.[9]

Otvaranjem javnih podataka pruža se mogućnost da i drugi akteri van institucija, kao što su nevladine organizacije, poduzetnici, programeri, ponude odgovor na probleme za čije rješavanje javni sektor nema resursa niti znanja. Javne podatke aktivno koriste i organizacije civilnog društva, mediji, akademska zajednica, istraživački instituti kako bi skrenuli pažnju na probleme u društvu koje vlasti nisu prepoznale ili stavile na dnevni red. U tu svrhu, naprimjer, kreirane su mape koje prikazuju stopu kriminaliteta, kao što je naprimjer Chicago Crime Map, ili aplikacija koja prikazuje nivo zagađenja zraka kao Paris Air Report. Slično tome, brojni gradovi imaju probleme sa saobraćajem, od prekomjernih saobraćajnih gužvi, kašnjenja vozila javnog prijevoza, loše infrastrukture, nedostatka parking mjesta i slično. Kao odgovor na to, grupa aktivista u Varšavi odlučila je pokrenuti aplikaciju koja obavještava korisnike svaki put kada dođe do kašnjenja ili problema u javnom gradskom prijevozu.[10] Slično tome, aplikacija Carambla je razvijena u Belgiji kako bi pomogla vozačima da pronađu, rezerviraju i plate najbliže i najjeftinije parking mjesto. [11]

Otvoreni javni podaci u Bosni i Hercegovini

U Bosni i Hercegovini nije uređeno pitanje objavljivanja javnih podataka. Tek pojedine institucije na svojim web-stranicama objavljuju podatke, no oni se i dalje ne mogu okvalificirati kao otvoreni podaci budući da su objavljeni u formatima koji ne dozvoljavaju njihovu daljnju obradu (pdf, skenirani dokument).[12] Zatvorenost institucija i nedostupnost javnih podataka tako ima ozbiljne implikacije na uvjete za razvoj poduzetništva, efikasnije pružanje usluga za građane i kompanije, kao i na kreiranje javnih politika zasnovanih na dokazima. U nastavku teksta prezentirane su glavne slabosti pravnog i institucionalnog okvira, koje je potrebno uzeti u obzir kako bi se ova oblast unaprijedila.

Nedostatak odredbi o proaktivnoj transparentnosti: Postojeći zakoni o slobodi pristupa informacijama u BiH na državnom i entitetskom nivou ne propisuju obavezu javnih organa da proaktivno objavljuju informacije od javnog značaja.^[13] Nedostatak ovakve odredbe značajno se odražava i na objavu javnih podataka, budući da postojeći reaktivni pristup obavezuje institucije da informacije pružaju samo na zahtjev. To u velikoj mjeri ograničava efikasnu upotrebu javnih podataka za razvoj proizvoda i usluga, za koje je presudan lak i kontinuiran pristup ažuriranim i proakivno objavljenim podacima.

Nedostatak regulacije ponovne upotrebe podataka: U Bosni i Hercegovini ne postoje javne politike kojima se promovira objavljivanje i upotreba javnih podataka bez pravnih, tehničkih ili drugih ograničenja. Osim toga, ne postoje propisi kojima se jasno naznačuje da se informacije i podaci javnog sektora mogu koristiti u komercijalne i nekomercijalne svrhe, što može ograničiti potencijalne korisnike koji imaju namjeru da kreiraju novu vrijednost na osnovu javnih podataka.  

Upitne nadležnosti u oblasti otvorenih podataka: Osim u Republici Srpskoj, gdje je osnovana posebna institucija koja provodi aktivnosti u oblasti otvaranja javnih podataka, na državnom nivou te na nivou Federacije BiH nije jasno definirano koja institucija treba biti predvodnik inicijative otvaranja javnih podataka u javnim institucijama. Drugim riječima, nije dodijeljena nadležnost za izradu javnih politika, promociju standarda i principa otvorenih podataka, pružanje neophodne stručne i tehničke podrške javnim organima, te organiziranje obuka javnih službenika u domenu otvorenih javnih podataka, što dodatno usporava napredak u ovoj oblasti.

Nedostatak portala za otvorene javne podatke: Osim nedostatka odgovarajućih politika u domenu otvorenih javnih podataka, ograničene su i prakse kada je u pitanju uspostavljanje portala za otvorene javne podatke, koji služe kao centralno mjesto za pristup korisnika podacima. Izuzetak je portal Open Data,^[14] koji je 2015. godine uspostavila Agencija za informaciono društvo RS-a, ali on se još uvijek nalazi u testnoj fazi. Dakle, osim Agencije za informaciono društvo RS-a, nijedna od institucija nije počela objavljivati svoje podatke. Sa druge strane, na državnom nivou, te u Federaciji BiH ne postoje inicijative za uspostavljanje portala otvorenih podataka.

Zaključak i preporuke

Otvoreni javni podaci predstavljaju značajan resurs za unapređenje transparentnosti i odgovornosti javnih institucija, otvaranja radnih mjesta i razvoj privrede, veću efikasnost u pružanju usluga, kao i za donošenje boljih odluka u javnom interesu i kreiranje kvalitetnijih javnih politika.

Uprkos značajnom potencijalu i vrijednosti otvorenih javnih podataka, u Bosni i Hercegovini ova važna oblast nije uređena. Stoga je za unapređenje politika i praksi u oblasti otvorenih javnih podataka u BiH potrebno donijeti niz mjera koje, između ostalog, uključuju:

·         dopune postojećih zakona o slobodi pristupa informacijama u BiH, na način da se propiše obaveza javnih institucija da na svojim web-stranicama proaktivno objavljuju kategorije informacija od javnog značaja;

·         inkorporiranje koncepta otvorenih podataka u pravni okvir, kroz izmjene Zakona o slobodi pristupa informacijama BiH ili kroz izradu posebnog propisa kojim bi se reguliralo pravo ponovne upotrebe javnih podataka;

·         određivanje nadležnosti institucija na državnom i na nivou FBiH, koje će biti zadužene za izradu strateških dokumenata i politika u ovoj oblasti, kao i za pokretanje i koordiniranje programa i inicijativa za otvaranje javnih podataka u javnim institucijama;

·         uspostavljanje portala otvorenih podataka na državnom i na nivou Federacije BiH, te objavljivanje otvorenih javnih podataka na portalu otvorenih javnih podataka Republike Srpske.